Zagreb-Frankfurt
- aviokompanija Croatia Airlines, trajanje leta 1:20h
- stjuardese i nisu baš preljubazne
- za jelo se dobije malo pecivo i piće
- umotavanje kofera u Zagrebu, 40 kuna po koferu
- bez problema s prekomjernom težinom prtljage (imali 3 kofera po 25kg, 2 odrasle osobe i dijete do 2 godine; čak su rekli da za dijete možemo samo 10 kg, ali ništa nismo morali platiti)
- ručnu prtljagu nisu provjeravali niti vagali, imali smo dosta toga
- predana prtljaga čekirana do krajnjeg odredišta, dječja kolica predali u ZG kod ulaska u avion, u FRA ih dobili na izlasku
Frankfurt-Montego Bay
- aerodrom u Frankfurtu uopće nije problem, lako se je snaći jer je sve označeno
- aviokompanija Condor, trajanje leta 11:30h
- stjuardese veoma ljubazne
- prvo jelo 2 sata nakon polijetanja, a drugo jelo 2 sata prije slijetanja
- pića u izobilju
Dolazak na aerodrom Montego Bay (Sangsters International)
- u avionu se dobiju obrasci C5 koje je potrebno popuniti (osobni podaci putnika, datum ulaska i datum izlaska iz Jamajke)
- US$ 20 viza koja se kupi na aerodromu na Jamajci
Avion sletio 14.12.2011.g. oko 20:20 h po lokalnom vremenu. Po izlasku iz aviona se osjeti velika razlika u temperaturi jer je vanjska temperatura bila 27C, dok je u Zagrebu bila oko 0C.
Imao sam pozivno pismo od prijatelja i bili smo pozvani u ured da pričekamo dok nam izdaju vizu, čekali smo oko 10 minuta. Pokupio kofere sa pokretne trake i stavio ih na kolica i izgurao izvan terminala. Prijatelj nas je čekao s autom 20m od ulaznih vrata i kad sam htio izaći s kolicima, službenik aerodroma mi je rekao da s tim kolicima ne smijem van nego da on mora izvesti sa svojima. Rekao sam da ne treba jer je auto odmah tu, ali on je prebacio i odvezao do auta i tražio napojnicu, a pošto nisam imao ništa osim krupnih novčanica dolara i eura, nisam mu mogao dati, a prijatelj je dao nešto sitno na što je ovaj bezobrazno prigovarao. U trenutku izlaska s aerodroma sletili se taksisti (zajedno sa onim koji mi je odvezao torbe) nudeći prijevoz, zbunili su me skroz tako da nisam znao tko je tip koji mi uzima torbe. To je bilo neugodno iskustvo i stvorilo mi prvi loš dojam o Jamajci pa sam pomislio: „Pa kud sam ja to došao i doveo malo dijete sa sobom?“.Nakon aerodroma nas je prijatelj odvezao do svoje kuće koja se nalazi 10 minuta vožnje od aerodroma i nalazi se u novoizgrađenom naselju Rhyne Park. Dolaskom u kuću shvaćamo da su rešetke na svim prozorima kao i na ulaznim vratima, a poslije smo skužili da je tako u cijelom naselju. Osjećao sam se nesigurno i htio što prije zaključati vrata za sobom jer je već bilo jako kasno. U idućim danima sam shvatio je strah bio uzaludan i da je naše naselje dosta sigurno, ali ovu prvu večer se uopće nismo dobro osjećali. Ovaj strah je bio prisutan iz razloga jer sam pročitao komentare ljudi na forumu kako je Jamajka opasna zemlja, kako možeš izgubiti život na svakom koraku, kako Jamajčani mrze turiste, itd. Poslije se ispostavilo da je to jedna obična dezinformacija i mi smo se tamo osjećali dosta sigurno šetajući gradom sa malim djetetom. Iznimka je bio Kingston (glavni grad) gdje smo posjetili muzej Bob Marleya i sveučilište, a ostatak smo se provezli u autu, nismo baš htjeli hodati gradom jer je bilo jako vruće, a i nije baš djelovalo previše lijepo za neku šetnju sa malim djetetom. Ne kažem da smo mislili da je opasno, ali jednostavno se poklopilo nekoliko razloga zašto ne bi šetali glavnim gradom.
Baza nam je bila u Montego Bay-u, već spomenuti Rhyne Park Village udaljen 10-ak minuta vožnje od centra grada. Drugi dan sam otišao u grad promijeniti novac i kupiti jamajčansku SIM karticu. Nosio sam gotovinu u američkim dolarima i promijenio ih u jamajčanske dolare u mjenjačnici po tečaju US$ 1 = JM$ 86. Inače se na Jamajci razni izleti mogu plaćati američkim dolarima kao i još dosta stvari, ali nisam siguran da u trgovinama može jer smo mi koristili jamajčanske dolare. SIM karticu sam kupio u Digicelu, zapravo sam ju dobio jer koliko sam platio, toliko sam i kredita dobio na računu. Pitali su me kakve ću pozive najviše ostvarivati pa su mi dali karticu za međunarodne pozive. Tako sam pozive prema Hrvatskoj plaćao 20 JMD ( cca 1.30 kuna), a poruke 6 JMD (cca 40 lipa).
Slika: Rhyne Park
Izleti: Martha Brae rafting, Swamp safari i Glistening waters
Ima otprilike 40 minuta vožnje od Montego Bay-a do rijeke Martha Brae. Rijeka je dugačka 27 milja, a rafting je u dužini 3 milje i traje nešto više od sat vremena. Vozi se na splavu načinjenom od bambusa, a predviđen je za 2 putnika i čovjeka koji upravlja splavom. Vožnju smo platili US$ 60 za 2 osobe. Vožnja je veoma ugodna i svakako vrijedi isprobati, rijeka prolazi kroz šumu pa se usput vidi raznih vrsta ptica, a cijelim putem vlada ugodna tišina.
U blizini se nalazi Swamp safari, a to je zoološki vrt pa se tamo mogu vidjeti krokodili, zmije (anakonda, piton) i razne druge zanimljive životinje. Ulaz je US$ 25 po osobi, a u obilazak se ide sa vodičem koji jako lijepo izloži ono što je zanimljivo za svaku životinju.
U gradiću Falmouth rijeka se ulijeva u more i tamo dolazi do jednom zanimljivog prirodnog fenomena. Miješanjem slatke i slane vode dolazi do pojave da određeni minerali svijetle u mraku kada se voda malo uzburka, a kad se noću pliva u takvoj vodi, svud okolo osobe koja pliva voda bliješti pa zbog toga ovo nazivaju Glistening waters.. Ovaj izlet košta US$ 20 po osobi, a sastoji od kratke vožnje brodićem do mjesta gdje je ova pojava najizrazitija. Vodič lijepo objasni sve što je zanimljivo u vezi izleta. Brodić se zaustavi na mjestu gdje je dubina vode nešto veća od 1m i moguće je kupati se ovdje. Cijeli izlet traje oko 45 minuta.
Vožnja od Montego Bay-a do Ocho Riosa je po vrlo dobroj cesti gdje je ograničenje uglavnom 80 km/h, a negdje i 50 km/h. Na glavnoj crti po sredini su cijelim putem izbočine koje upozoravaju ako nagaziš na crtu. Na pomoćnom traku smo vidjeli ostatke izgorenog kombija, a naš jamajčanski prijatelj nam je rekao kako je taj izgorio prije 2-3 tjedna i nitko ga još nije maknuo sa prometnice. Zatim smo naišli na težu prometnu nezgodu iza manje krivine, ali bez ikakvih oznaka iako je već bila stigla policija i vučna služba. Morali smo pričekati za prolaz, ali došli smo skroz do mjesta nesreće što kod nas nije moguće jer policija zabrani prolaz do samog mjesta.
Slika: Rodno mjesto Bob Marleya, Nine Mile
Negril
Odlučili smo par dana provesti u Negrilu pa smo uzeli “autobus” iz Montego Bay-a. Ovaj “autobus” je zapravo veći kombi, a u njega natrpaju 19 odraslih ljudi i bilo je još troje male djece. Autobus kreće kad se napuni, a za to treba 10-ak minuta, a vozi do mjesta Lucea na pola puta Montego Bay-Negril. Cijena vožnje je 200 JMD (13 kn). Zatim se iz Lucea uzima taxi do Negrila koji također košta 200 JMD.
Taxi nas je ostavio u Negrilu kod Jah B’s gdje ima 10-ak drvenih baraka i restoran. Barake su lijepe i kad smo ih vidili, odlučili smo ostati barem 3 noći. U kućici ima jedan dupli krevet, jedan obični krevet, mali TV, kupaona sa tušem i WC školjkom i mali hladnjak. Cijena kućice je US$ 40 za noć. U restoranu su cijene iste kao drugdje pa je tako:
Curried chicken with fries (začinjena pečena piletina sa prženim krumpirom):
- ¼ 500 JMD (33 kn)
- ½ 1000 JMD (66 kn)
- cijelo pile 1800 JMD (120 kn)
Pohana piletina: 450 JMD (30 kn)
Salata rajčica (jako malo se dobije za tu cijenu): 450 JMD (30 kn)
Već prvu noć pred jutro nas je probudilo šuškanje u kućici, a onda smo ustanovili da su nas posjetili miševi. Odmah ujutro smo tražili povrat novca od vlasnika jer smo platili za 3 noći budući da nam se smještaj jako svidio, ali situacija s miševima je sve promijenila. Ispočetka nije htio vratiti novac nego nam je ponudio drugu kućicu, ali mi smo odlučili otići jer sam već pronašao puno bolji smještaj za isti novac. Vlasnik je tvrdio da nikad nije bilo problema s miševima, ali kad sam mu pokazao dokaz da su miševi grizli neotpakirane kekse, onda je vratio 60% novca. Ne bih više nikad tamo odsjeo jer se vlasnik pokazao pohlepan, a spavati među miševima nije moj tip odmora.
Ali zato toplo preporučam Green Leaf Cabins gdje smo otišli istog časa nakon što smo napustili Jah B’s. Također se nalazi na suprotnoj strani ceste od plaže i vrlo blizu plaže, svega 150 metara. Od Jah B’s-a je udaljeno oko 300 metara. Cijena sobe u kojoj smo mi bili je US$ 50 za noć, iako ima soba i za US$ 40 isto jako lijepa, ali smo odabrali malo veću. Smještaj je ovdje u objektima građenim od cigle, znači standardno, iako ima soba izgrađenih od drveta. Sve u svemu, jako lijepo i pametno je ovdje odsjesti budući da u Negrilu nema baš mnogo smještaja za ovu cijenu, a hotelske cijene su astronomske.
Plaža u Negrilu je prelijepa, 10 km sitnog bijelog pijeska, more je čisto, a ispred svakog hotela na plaži su ležaljke koje su namijenjene gostima hotela, no mjesto u hladovini mogu koristiti svi. U vodi postoji plutajuća ograda do koje se smije plivati, a nakon nje je područje kojim prolijeću sa jet-skiima pa nije preporučljivo ići dalje od ove granice. Na plaži ima mnogo štandova sa suvenirima i u pravilu su dosta skupi iako ni u trgovinama koje nisu na plaži nije jeftino.
Slika: hrvatsko-jamajčansko-kanadska večera
Koristili smo uglavnom route taxi koji vozi određenom rutom i čeka da se napuni auto i zatim kreće. Tako npr. taxi kruži po naselju dok ne nakupi pun auto i zatim kreće prema gradu, dok u povratku uzimamo taxi kod poštanskog ureda gdje vozač tamo čeka da se napuni auto. Cijena vožnje od grada do Rhyne Park je 150 JMD (10 kuna) po osobi, po gradu smo plaćali 100 JMD (7 kuna). Taxi ima crvene tablice, zelene tablice su za firme, bijele su za fizičke osobe. Vožnja u route taxiju je avantura jer nikad ne znaš s kim ćeš ga dijeliti, ali je prilično zanimljivo. Problem je (barem je nama bio) što otvore sve prozore pa ti na otvorenoj cesti otpuše mozak. Mi smo se navikli nakon nekoliko dana pa nam nije toliko smetalo. Jednom prilikom se s nama u taxiju vozila majka s djetetom od oko 5-6 mjeseci, otvoreni svi prozori, a ona se ne sekira pa sam se onda pomirio s tim da vjerojatno ni nama neće biti ništa iako smo imali laganu glavobolju nakon vožnje.
Na Jamajci stalno koriste trubu (sirenu) u autu. Koriste ju za pozdravljanje poznatih osoba, upozoravanje pješaka uz cestu, obilazak drugih vozila i za još mnogo toga, većinom bez razloga. Dovikivanje iz auta je normalna stvar budući da su prozori već otvoreni. Nisam primijetio da viču ružne stvari, ali dobacuju curama, dogovaraju se s ostalim vozačima tko će gdje skrenuti i tako to.
Montego Bay je zanimljiv grad, ali nije se baš lako kretati centrom grada sa dječjim kolicima. Pješačke staze su uske, a puno je ljudi na ulici. Ulice su prilično prljave i dosta ima smeća. Ljudi su OK, nitko nas nije maltretirao, tu i tamo je netko htio nešto prodati, ali mi smo kupovali samo ono što nam se svidilo, nisu nas uspjeli nagovoriti na kupnju nečega bezveze. U Montego Bay-u smo bili predmet promatranja jer smo bili jedini bijelci na ulici, uspio sam spaziti svega 4-5 bijelaca na ulicama Montego Bay-a za vrijeme dok smo mi tamo bili. U trgovinama daju samo crne vrećice za kupljenu robu. Nismo uspjeli pronaći gaziranu vodu niti u trgovinama niti u kafićima, samo sa voćnim okusima. Banane se mogu kupiti na ulici ili uz cestu i koštaju 20 JMD (1.30 kn) po komadu (manje) i 30 JMD (2 kn) po komadu (veličine kao kod nas). Pola kile papaye smo platili 77 JMD (5 kn) u trgovini. Piletine ima za kupiti na svakom koraku, a mi smo se često hranili u malom restoranu u naselju Rhyne Park i plaćali piletinu sa rižom 250 JMD (17 kn) manja porcija, a velika porcija 320 JMD (21 kn). Velika porcija je i više nego dovoljna za najesti se.
U Montego Bay-u smo se kupali na Doctor’s Cave Beach i Old Hospital Beach. Prva se plaća 450 JMD (30 kuna) po osobi dok je druga plaža javna i besplatna. Razlika između njih je što je Dr’s Cave Beach vrlo čista budući da se plaća ulaz i često ju čiste, ima restoran , puno hladovine itd. Međutim, nema potrebe plaćati sve to kad je Old Hospital Beach isto jako lijepa osim što nema tako puno hladovine i ima ponešto smeća, ali ne uz samo more. Mi smo samo jedan dan išli na Dr’s Cave Beach, a više puta na Old Hospital Beach. Do plaže nas je dovezao route taxi od Rhyne Park-a, a nazad smo pješice otišli do poštanskog ureda u centru grada gdje je stajalište taxija. Ima 10-ak minuta hoda. S obje plaže mogu se promatrati avioni kako slijeću na aerodrom, a to se događa svakih nekoliko minuta. Šetnjom od ovih plaža prema sjeveru (suprotno od centra grada) može se doći jako blizu mjesta slijetanja aviona, a prostor uz more je uređen tako da se može sjesti i promatrati, a ima i restoran brze hrane odmah pokraj. U tom nam je restoranu čovjek srednjih godina spomenuo Blanku Vlašić nakon što smo rekli da smo iz Hrvatske.
Montego Bay je zanimljiv grad, ali nije se baš lako kretati centrom grada sa dječjim kolicima. Pješačke staze su uske, a puno je ljudi na ulici. Ulice su prilično prljave i dosta ima smeća. Ljudi su OK, nitko nas nije maltretirao, tu i tamo je netko htio nešto prodati, ali mi smo kupovali samo ono što nam se svidilo, nisu nas uspjeli nagovoriti na kupnju nečega bezveze. U Montego Bay-u smo bili predmet promatranja jer smo bili jedini bijelci na ulici, uspio sam spaziti svega 4-5 bijelaca na ulicama Montego Bay-a za vrijeme dok smo mi tamo bili. U trgovinama daju samo crne vrećice za kupljenu robu. Nismo uspjeli pronaći gaziranu vodu niti u trgovinama niti u kafićima, samo sa voćnim okusima. Banane se mogu kupiti na ulici ili uz cestu i koštaju 20 JMD (1.30 kn) po komadu (manje) i 30 JMD (2 kn) po komadu (veličine kao kod nas). Pola kile papaye smo platili 77 JMD (5 kn) u trgovini. Piletine ima za kupiti na svakom koraku, a mi smo se često hranili u malom restoranu u naselju Rhyne Park i plaćali piletinu sa rižom 250 JMD (17 kn) manja porcija, a velika porcija 320 JMD (21 kn). Velika porcija je i više nego dovoljna za najesti se.
U Montego Bay-u smo se kupali na Doctor’s Cave Beach i Old Hospital Beach. Prva se plaća 450 JMD (30 kuna) po osobi dok je druga plaža javna i besplatna. Razlika između njih je što je Dr’s Cave Beach vrlo čista budući da se plaća ulaz i često ju čiste, ima restoran , puno hladovine itd. Međutim, nema potrebe plaćati sve to kad je Old Hospital Beach isto jako lijepa osim što nema tako puno hladovine i ima ponešto smeća, ali ne uz samo more. Mi smo samo jedan dan išli na Dr’s Cave Beach, a više puta na Old Hospital Beach. Do plaže nas je dovezao route taxi od Rhyne Park-a, a nazad smo pješice otišli do poštanskog ureda u centru grada gdje je stajalište taxija. Ima 10-ak minuta hoda. S obje plaže mogu se promatrati avioni kako slijeću na aerodrom, a to se događa svakih nekoliko minuta. Šetnjom od ovih plaža prema sjeveru (suprotno od centra grada) može se doći jako blizu mjesta slijetanja aviona, a prostor uz more je uređen tako da se može sjesti i promatrati, a ima i restoran brze hrane odmah pokraj. U tom nam je restoranu čovjek srednjih godina spomenuo Blanku Vlašić nakon što smo rekli da smo iz Hrvatske.
Slika: Doctor's Cave Beach
Izleti: Martha Brae rafting, Swamp safari i Glistening waters
Ima otprilike 40 minuta vožnje od Montego Bay-a do rijeke Martha Brae. Rijeka je dugačka 27 milja, a rafting je u dužini 3 milje i traje nešto više od sat vremena. Vozi se na splavu načinjenom od bambusa, a predviđen je za 2 putnika i čovjeka koji upravlja splavom. Vožnju smo platili US$ 60 za 2 osobe. Vožnja je veoma ugodna i svakako vrijedi isprobati, rijeka prolazi kroz šumu pa se usput vidi raznih vrsta ptica, a cijelim putem vlada ugodna tišina.
Slika: Rafting na rijeci Martha Brae
U blizini se nalazi Swamp safari, a to je zoološki vrt pa se tamo mogu vidjeti krokodili, zmije (anakonda, piton) i razne druge zanimljive životinje. Ulaz je US$ 25 po osobi, a u obilazak se ide sa vodičem koji jako lijepo izloži ono što je zanimljivo za svaku životinju.
U gradiću Falmouth rijeka se ulijeva u more i tamo dolazi do jednom zanimljivog prirodnog fenomena. Miješanjem slatke i slane vode dolazi do pojave da određeni minerali svijetle u mraku kada se voda malo uzburka, a kad se noću pliva u takvoj vodi, svud okolo osobe koja pliva voda bliješti pa zbog toga ovo nazivaju Glistening waters.. Ovaj izlet košta US$ 20 po osobi, a sastoji od kratke vožnje brodićem do mjesta gdje je ova pojava najizrazitija. Vodič lijepo objasni sve što je zanimljivo u vezi izleta. Brodić se zaustavi na mjestu gdje je dubina vode nešto veća od 1m i moguće je kupati se ovdje. Cijeli izlet traje oko 45 minuta.
Vožnja od Montego Bay-a do Ocho Riosa je po vrlo dobroj cesti gdje je ograničenje uglavnom 80 km/h, a negdje i 50 km/h. Na glavnoj crti po sredini su cijelim putem izbočine koje upozoravaju ako nagaziš na crtu. Na pomoćnom traku smo vidjeli ostatke izgorenog kombija, a naš jamajčanski prijatelj nam je rekao kako je taj izgorio prije 2-3 tjedna i nitko ga još nije maknuo sa prometnice. Zatim smo naišli na težu prometnu nezgodu iza manje krivine, ali bez ikakvih oznaka iako je već bila stigla policija i vučna služba. Morali smo pričekati za prolaz, ali došli smo skroz do mjesta nesreće što kod nas nije moguće jer policija zabrani prolaz do samog mjesta.
Nakon što se skrene sa ceste (koja vodi duž obale) kod Ocho Riosa prema brdima, vozi se oko sat i pol po uskoj cesti punoj rupa do mjesta Nine Mile u kojem je rođen Bob Marley. Ulaz u kuću se naplaćuje US$ 19, a obilazi se s vodičem. Tijelo Bobove majke nalazi se u jednoj prostoriji obloženo mramorom, a Bobovo tijelo i tijelo njegovog brata u drugoj prostoriji. U obje prostorije se mora izuvati i ne smije se fotografirati i snimati video. Bilo je dosta zanimljivo i isplatilo se doći iako je cesta loša. Vratili smo se iz kontinentalnog dijela do Ocho Riosa, zapravo u mjesto Priory gdje smo prespavali. Noćenje US$ 50, velika kuća sa dvije spavaće sobe, dvije kupaone i velikim dnevnim boravkom sa kuhinjom.
Slika: Negdje u brdima
Slika: Rodno mjesto Bob Marleya, Nine Mile
Sutradan smo planirali provesti neko vrijeme u Ocho Riosu i otići na Dunns River Falls, ali ujutro je bilo loše vrijeme, puhao je jak vjetar i padala kiša pa smo od toga odustali. Prijatelj lokalac je nazvao nekoga u Kingstonu tko je rekao da je tamo sunčano i jako lijepo pa smo promijenili plan i odmah krenuli u Kingston preko Golden Grove, Ewarton, a zatim Spanish Town. Cesta do Golden Grove je dosta loša, a dalje je dobra. Kroz Spanish Town smo se samo provezli, a većina onoga što smo vidjeli nije nam se svidjelo u toj mjeri da izlazimo iz auta i šetamo pa stoga nismo izlazili nego nastavili za Kingston. U Spanish Town-u su ulice prilično uske, a svud znakovi siromaštva i nerazvijenosti.
U Kingston smo ušli u nezgodno vrijeme pa je bila velika gužva na cestama tako da smo dugo vozili do muzeja Bob Marleya. Obilazak muzeja košta US$ 20 po osobi, obilazi se s vodičem i traje oko 45 minuta. Nakon toga se u mini kinu unutar kuće prikazuje 20-minutni film o Bobu. Moguće je vidjeti Bobov BMW terenac, studijsku miksetu, sobu (u koju se ne smije ući nego se samo gleda unutra), brojne isjećke iz novina od početka karijere do smrti, Bobov hologram u prirodnoj veličini, albumi i još puno toga. Tamo sam prvi put saznao zašto je Bob volio BMW. Naime, vidio je u tome skraćenicu za Bob Marley & Wailers.
Slika: Muzej Bob Marleya u Kingstonu 
U Kingstonu smo još posjetili sveučilište koje je jako lijepo uređeno, studenti sjede u hladovini ogromnih stabala, pišu seminare na laptopima (ili samo surfaju Facebookom), a okoliš je jako lijepo uređen skulpturama koje su načinili studenti koji studiraju takvu umjetnost. Sveučilište smo posjetili slučajno jer je naš prijatelj Jamajčanin išao vidjeti svoju prijateljicu.
Nakon Kingstona smo krenuli prema Treasure Beach-u s planom da prespavamo negdje prije Treasure Beach-a budući da je već bilo poslijepodne, a nismo htjeli voziti po noći jer smo nakon grada May Pen skrenuli lijevo i išli brdskim cestama, a nismo išli do Mandeville-a. Od Kingstona ili Spanish Town-a (ne sjećam se točno) ima autocesta i obilaznica oko Spanish Town-a koju smo platili 270 JMD (18 kn). Ova cesta je odlična, novoizgrađena i poput naše autoceste. Nakon May Pen-a smo se vozili zabačenim dijelovima i vidjeli svega, pa i kupili povrća usput u nekom selu smještenom daleko od svega. U blizini mjesta Pratville smo vidjeli gomilu ljudi koji s kanisterima idu na jedno mjesto u selo po vodu. Kad smo stigli u gradić Junction, odlučili smo potražiti smještaj jer je već bio mrak. Tako smo prespavali u velikoj sobi s kupatilom za oko US$ 27.
Ujutro smo nastavili prema Treasure Beach-u s namjerom da zastanemo na sat-dva pa smo tako i učinili. Bili smo na plaži Frenchman Beach, ništa posebno, ali je ipak lijepa. Pijesak je taman, a valovi veliki što je bilo jako zanimljivo. Nakon 2 sata kupanja smo nastavili put prema Montego Bay-u.
Slika: Frencman Beach u mjestu Treasure Beach
Slika: Pelikani 
Badnjak smo proveli na plaži Old Hospital Beach, a Božić u kući u Rhyne Parku (Montego Bay), imali smo božićno drvce i pšenicu (doduše nacrtano). Za ručak smo jeli brown stewed chicken po domaći koji nam je priredila mama od našeg prijatelja.
Negril
Odlučili smo par dana provesti u Negrilu pa smo uzeli “autobus” iz Montego Bay-a. Ovaj “autobus” je zapravo veći kombi, a u njega natrpaju 19 odraslih ljudi i bilo je još troje male djece. Autobus kreće kad se napuni, a za to treba 10-ak minuta, a vozi do mjesta Lucea na pola puta Montego Bay-Negril. Cijena vožnje je 200 JMD (13 kn). Zatim se iz Lucea uzima taxi do Negrila koji također košta 200 JMD.
Taxi nas je ostavio u Negrilu kod Jah B’s gdje ima 10-ak drvenih baraka i restoran. Barake su lijepe i kad smo ih vidili, odlučili smo ostati barem 3 noći. U kućici ima jedan dupli krevet, jedan obični krevet, mali TV, kupaona sa tušem i WC školjkom i mali hladnjak. Cijena kućice je US$ 40 za noć. U restoranu su cijene iste kao drugdje pa je tako:
Curried chicken with fries (začinjena pečena piletina sa prženim krumpirom):
- ¼ 500 JMD (33 kn)
- ½ 1000 JMD (66 kn)
- cijelo pile 1800 JMD (120 kn)
Pohana piletina: 450 JMD (30 kn)
Salata rajčica (jako malo se dobije za tu cijenu): 450 JMD (30 kn)
Naručili smo curried chicken with fries i čekali najmanje 45 minuta. Jelo je ukusno, ali treba voditi računa da Jamajčani jako začinjavaju hranu pa onaj kome to smeta treba naglasiti prije narudžbe. Jah B’s također iznajmljuje motocikle raznih veličina i snaga.
Bili smo u kućici broj 2, treća od ulaza, uhvatio bežićnu mrežu i surfao Netom bez problema.Već prvu noć pred jutro nas je probudilo šuškanje u kućici, a onda smo ustanovili da su nas posjetili miševi. Odmah ujutro smo tražili povrat novca od vlasnika jer smo platili za 3 noći budući da nam se smještaj jako svidio, ali situacija s miševima je sve promijenila. Ispočetka nije htio vratiti novac nego nam je ponudio drugu kućicu, ali mi smo odlučili otići jer sam već pronašao puno bolji smještaj za isti novac. Vlasnik je tvrdio da nikad nije bilo problema s miševima, ali kad sam mu pokazao dokaz da su miševi grizli neotpakirane kekse, onda je vratio 60% novca. Ne bih više nikad tamo odsjeo jer se vlasnik pokazao pohlepan, a spavati među miševima nije moj tip odmora.
Ali zato toplo preporučam Green Leaf Cabins gdje smo otišli istog časa nakon što smo napustili Jah B’s. Također se nalazi na suprotnoj strani ceste od plaže i vrlo blizu plaže, svega 150 metara. Od Jah B’s-a je udaljeno oko 300 metara. Cijena sobe u kojoj smo mi bili je US$ 50 za noć, iako ima soba i za US$ 40 isto jako lijepa, ali smo odabrali malo veću. Smještaj je ovdje u objektima građenim od cigle, znači standardno, iako ima soba izgrađenih od drveta. Sve u svemu, jako lijepo i pametno je ovdje odsjesti budući da u Negrilu nema baš mnogo smještaja za ovu cijenu, a hotelske cijene su astronomske.
Plaža u Negrilu je prelijepa, 10 km sitnog bijelog pijeska, more je čisto, a ispred svakog hotela na plaži su ležaljke koje su namijenjene gostima hotela, no mjesto u hladovini mogu koristiti svi. U vodi postoji plutajuća ograda do koje se smije plivati, a nakon nje je područje kojim prolijeću sa jet-skiima pa nije preporučljivo ići dalje od ove granice. Na plaži ima mnogo štandova sa suvenirima i u pravilu su dosta skupi iako ni u trgovinama koje nisu na plaži nije jeftino.
Slika: Plaža u Negrilu
Rentanje jet-skija košta US$ 40 za pola sata i mogu se voziti dvije osobe, a vidio sam da se voze i po 3 osobe. Mi smo bili u vrhu sezone i dobili smo ovu cijenu, ali nakon pregovaranja jer su oni probali tražiti i US$ 80.
Izlet čamcem sa staklenim dnom košta US$ 20 po osobi. Isto kao i sa svime, ne smije se pristati na prvu ponudu jer su mi nudili za US$ 80 za nas troje (dijete ne plaća) i to je kao specijalna cijena samo za nas uz napomenu da ćemo se voziti sami i da se ne moramo voziti s crncima. Nakon toga ne bih išao s njim ni za džabe. Za izlet smo se odlučili čamcem zeleno-žute boje koji bude usidren vrlo blizu hotela Coco La Palm. Dvojac koji upravlja čamcem je skroz OK, kulturni su i nismo imali nikakvih problema, a od turista smo išli nas dvoje i malo dijete. Čamcem nas odvezu do koraljnog grebena gdje se usidre svi čamci i povežu jedan za drugi. Dobije se oprema za ronjenje (maska i dihalica) i može se razgledavati koraljni greben pod vodom. Voda je kristalno čista tako da je vidljivost savršena, a mnoštvo riba u raznim bojama i oblicima čini ovaj izlet vrijednim svakog dolara. Ovih čamaca sa staklenim dnom ima duž cijele plaže tako da ih nije problem naći, a plažom se šetaju ljudi koji nude sve živo: jet-ski, parasailing, razne izlete itd.
Parasailing nisam isprobao jer letim motornim paragliderom pa nema smisla davati novac za to. No, pitao sam za cijenu kako bih mogao drugima reći pa su mi tako u startu ponudili US$ 90 za dvije osobe, a u roku par sekundi su spustili na US$ 60 (ukupno za dvije osobe). Ako je netko baš zainteresiran, vjerujem da će još spusiti cijenu.
U Negrilu smo većinom večerali u Montana’s caffe blizu Jah B’s-a. Restoran je odmah pokraj ceste, a oko njega je mala šuma. Stolovi su vani pod nadstrešnicom, a na podu je pijesak. Dosta simpatično, a vlasnici su bračni par od oko 40-ak godina, jako dobri ljudi, a žena dobro priprema hranu i to za razumnu cijenu.
Odmah pokraj našeg smještaja u Negrilu (Green Leaf Cabins) je katolička crkva, a supruga je išla na nedjeljnu misu dok smo sin i ja otišli na plažu. Poslije mi je bilo žao što nisam i ja išao na misu jer supruga kaže da nije bila na ljepšoj misi od ove. Svećenik se prije mise rukovao sa svakom osobom u crkvi, a misa je bila poput one što gledamo na filmovima kad svi u crkvi plješću rukama i plešu.
Nazad u Montego Bay smo išli taxijem, a vozio nas je isti vozač koji nas je dovezao od Lucea (pola puta Montego Bay-Negril) do Negrila. No, sada je imao još dvojicu zainteresiranih do Montego Bay-a pa smo cijelim putem išli taxijem, a ne busom. Cijena je 400 JMD (26 kn) po osobi, a auto je jako udoban, noviji je, ali ne znam koja marka, a vozač Twain djeluje kao dobra i poštena osoba, zato ga preporučam svima jer on inače taxira okolo pa ako vam zatreba, ovo je njegov broj: 589-5348.
Nakon 24 dana provedenih na Jamajci, spremili smo kofere i krenuli put Kube. Karte smo uzeli kod aviokompanije Jamaica Air Shuttle za let Montego Bay-Kingston-Santiago de Cuba. Let traje 35 minuta do Kingstona (Jamajka), sleti se na Tinson Pen aerodrom, nakon toga jednominutni let do Norman Manley aerodroma gdje smo pokupili neke putnike. Zatim sat vremena leta do grada Santiago de Cuba. Avion ima 14 sjedala, a bilo je 8 putnika. Za prtljagu su nas dobro oderali, vagali su i predanu i ručnu prtljagu i za svaku kilu preko limita smo plaćali US$ 2 s tim da za dijete nije bilo predviđena prtljaga. Tako smo morali platiti US$ 111, a aerodromska taksa US$ 38 za nas troje. Na šalteru aviokompanije u Montego Bay-u su radile dvije ženske osobe, prilično nesposobne tako da sam izgubio na čekiranju oko 45 minuta, a bio drugi na redu.
Vizu za Kubu smo kupili na aerodromu Norman Manley u Kingstonu (Jamajka), a platili je US$ 25 po osobi, uključujući i dijete.
